petak, 26.11.2010.
He quit smoking.
Svijet se kretao kao da nikada nisu ni postojali i to im je odgovaralo.Tisuće ljudi je prolazilo kroz Caym i samo su dvama-trima znali ime, znali tko su. Crvenokosa djevojka je razvukla usne u samodopadan smiješak kao da je upravo pobijedila u strastvenoj debati; promatrala je svog poznanika kako grli djevojku – predmet njegove ljubavi. Bila je ponosna na njega – konačno je kupio muda da prizna svoje osjećaje na vrijeme.
„Ej Styx, da sam znala da je ovo 'Ništavilo' kao kino, uzela bih kokice prije samoubojstva.“ Reče ona, gotovo zacvileći te prekriživši ruke preko prsa. Dečko, nešto stariji od nje, ju s leđa obgrli oko struka i nasloni svoju bradu na njeno rame.
„Kažeš to kao da nije ništa. Mislim na samoubojstvo.“ Reče joj mekim, nimalo iznenađenim tonom, kao da se ovakvih nebuloza naslušao i za života.
„Što to znači sad? Već sam mrtva. I s tobom.“ Obrecne se djevojka lagano okrenuvši glavu prema njemu pa su im se usne skoro dotaknule. Sad bi joj baš i dobro došla kakva seksualna stimulacija – bilo joj je tako dosadno.
„Oprosti.“ Ispriča se dečko poljubivši ju nježno u vrat.
„Ne opraštam.“
Dečko okrene glavu prema prizoru ispred njih koji kao da je bio odvojen od njih samo tankim staklom. „Kronos je našao nekoga. Ostat će bez nje opet, doduše.“
„Bit će on dobro. A i mala ima minus nula šanse da postane anđeo. Vjeruj mi. Opet će biti zajedno, tamo nekad.“
„Ne postoji minus nula.“ Ispravi ju dečko poželjevši ju potapšati po glavi.
„Šuti, babo sveznalico.“ Naduri se crvenokosa pokušavši se izmaknuti iz njegova zagrljaja, ali bezuspješno – njeno tijelo se nije htjelo odvojiti od njegovog.
„Oprosti.“ Ponovno joj se obrati njegov ponizan, dubok glas. Tako malo truda s njegove strane je bilo dovoljno da otopi novonastalu santu leda s njenog srca.
„Ne opraštam.“ Ipak mu odvrati, ali uz mali smiješak.
Nije moglo biti drugačije, zar ne?.
KRAJ.